Djeca i ekrani

2020-10-26

Okruženi smo tehnologijom i ekranima i to ne možemo izbjeći. Živimo u tehnološkom dobu, a ono što je pred nama samo su nadogradnje na to... Tehnologija će sve više biti ne samo stvar osobnog izbora, već svakodnevna potreba - i poslovno i privatno.

U takvom svijetu roditelji imaju izazov odgoja djeteta!

  • Koliko i kada dijete smije biti izloženo ekranima?
  • Jesu li ekrani štetni za djecu i zašto?
  • Koje mogu biti dobrobiti ekrana za djecu?

Slijede odgovori....

Koliko i kada dijete smije biti izloženo ekranima?

1)  Dijete u dobi od 0-2 godine trebalo bi provesti 0 minuta pred ekranima (nove preporuke Svjetske zdravstvene organizacije). Pod ekranima se misli na mobitele, tablete, TV, kompjuter, igraće konzole i sl. Prijašnje preporuke označavale su razdoblje od 0-3 godine, s čime se osobno više poistovjećujem i slažem. "Prve tri su najvažnije" te je to razdoblje najosjetljivije za dječji razvoj. Naša je zadaća kao roditelja i odgojnih djelatnika da omogućimo djetetu pozitivan start za cjelokupan razvoj.

Dakle, možete puštati pjesmice i ostale primjerene sadržaje djetetu, no neka dijete sluša pjesmice, a ekran tableta okrenite naopačke ili na TV-u odaberite opciju "screen off".

Preporuke Američke pedijatrijske akademije govore o izbjegavanju svih ekrana i sadržaja, osim video-razgovora s članovima obitelji, za djecu mlađu od 18 mjeseci.

Kada i krenete dijete upoznavati s ekranima, svakako budite prisutni - koristite i gledajte sadržaje s djetetom te mu budite svojevrsni vodič i tumač onog što gledate.

Što su djeca manja, to manje se preporučaju ekrani.

2)  U dobi od 2-5 godina preporučeno ograničenje je 1 h visokokvalitetnih sadržaja dnevno.

3)  Dijete starije od 5 godina: ne više od 2 h dnevno.

Također, pritom je dobar balans koliko vremena dijete provede pred ekranom, toliko minimalno treba provesti u fizičkoj aktivnosti na svježem zraku.

"Screen time = green time"

Jesu li ekrani štetni za djecu i zašto?

Ništa se neće desiti ako dijete prije 2. godine povremeno pogleda ekrane na kratko, no ako to radi na učestaloj bazi nikako nije preporučljivo.

Zašto tolika ograničenja ekrana?

Dječji mozak je u ranoj i predškolskoj dobi u veoma intenzivnom razvoju. Na razvoj općenito utječe ono što dijete genetski nosi u sebi te okolina u kojoj dijete raste.

Ako dijete izolirate od ljudi, ponašat će se asocijalno.

Ako dijete izrabljujete da radi od malena, ono neće znati bolje i sudjelovat će u tome na uštrb svog pravilnog psihofizičkog razvoja.

Ovo su ekstremni primjeri koji ukazuju na "ono kako i gdje odgajaš dijete, tako će se dijete i razvijati."

E sad, zašto nije dobro djecu PRETJERANO izlagati ekranima?

Kada dijete rane dobi gleda u ekran, njegov mozak to doživljava jednako kao da gleda u bijeli zid. TV ne potiče dijete na aktivnost, već većinom potiče pasivnost i nikako ne može zamijeniti živog sugovornika i učenje u stvarnim životnim situacijama. Djeca uče svim osjetilima - opipom okruženja i ljudi, kušanjem, korištenjem svog tijela u prostoru, kontaktom s ljudima u okruženju (verbalno, neverbalno...), a ne samo vidom i sluhom koje pružaju ekranski sadržaji i to na vrlo specifičan način.

Ekrani najviše stimuliraju osjet vida, odnosno bolje rečeno PRETJERANO stimuliraju vid. Učestali bljeskovi na ekranu hipnotiziraju dijete, zadržavaju dječju pažnju jer imaju učestale promjene-titraje-bljeskove. Tako se dijete navikava na izloženost vrlo dinamičnim sadržajima, što se ne može izjednačiti ni s čim u stvarnom svijetu. Odnosno, realnost nema izmjenu stotine slika u nekoliko sekundi. Tako aktivnosti poput čitanja knjiga i slaganja kocaka djetetu postaju nezanimljive te dijete gubi interes za mirne aktivnosti bez puno dinamike.

Takvi sadržaji mogu zato stvoriti poremećaje pažnje, hiperaktivnosti i ponašanja.

Istraživanja s MR snimkama mozga pokazala su kako je gledanje ekrana u ranoj dobi u dječjim mozgovima prouzročilo manje izlučivanja "bijele" tvari u prednjem dijelu mozga, što je povezano s razvojem govora i verbalnom inteligencijom. Dakle, pretjerana izloženost ekranima direktno utječe na govorni razvoj djeteta (vokabular, razgovijetan razgovor...). 

Je li vam sada manje čudno što djeca sve kasnije počinju pričati i sve manje žele komunicirati?

Osobni primjer:

Trenutno imam dječaka od 19 mjeseci. Kod nas nikada TV nije upaljen dok je on budan te tako planiramo do 3. godine. On već sada priča riječi "banana, puma, bubumara, jež, beba, duda, jaje, vau vau, pa-pa, brm-brm uz one standardne mama, tata, deda, baba, teta.. čak kaže i "mama Tea", baba Jojo, baba Nene zajedno. Ostale riječi govori s dva slova: "bo, na, ma...". Reakcije na njegovo pričanje većinom su iznenađujuće jer danas većina očekuje da dječaci ne pričaju ili rijetko pričaju ili do 2 godine ništa ne kažu. Ne kažem da je to zato što ne gleda ekrane, ali mogu samo reći da mislim da ih je gledao od početka da sada vjerojatno ne bi 90% toga pričao. 

Kada smo napravili iznimku od pravila?

Do sad je tri puta bio bolestan i kada je tako, većinom slabo spava, puno slabije jede, slab je (pada dok hoda), a inače je po prirodi jako aktivan i stalno nešto radi, igra se. Kada je bolestan, on bi i dalje hodao i bio aktivan kao inače, a stvarno mu je potreban odmor. Onda u takvim periodima imamo pojačano čitanje slikovnica i ostale mirne aktivnosti u našem krilu, pored nas na kauču i slično, ali nekada se zasiti pa smo onda napravili iznimku i dok je bolestan mu ponekad puštamo jednostavne pjesmice sa minimalnom izmjenom slika i bljeskova, sa životinjama (jer jako voli životinje) na YouTubeu. 

Mogu vam reći da smo u tom kratkom periodu, 2-3 dana gledanja TV-a primijetili neku pojačanu razdražljivost. Isto tako, počeo je zahtijevati da mu uključimo pjesmice i ako ne bi često bi počeo plakati, eto koliko se stvorila neka mini-ovisnost u tako kratkom vremenu. Dalje smo ostali ustrajni u negledanju ekrana...

Ostale štetnosti pretjeranog izlaganja ekranima koje su znanstveno dokazane:

  • slabije razumijevanje neverbalne komunikacije (geste, mimike...)
  • smanjena sposobnost samokontrole i samoregulacije
  • smanjene socijalne vještine
  • povećana impulzivnost i agresivnost
  • veće mogućnosti za pretilost
  • lošije spavanje i noćne more
  • lošiji akademski uspjeh kasnije u školi

Uvijek upaljeni TV u pozadini

Neka kućanstva imaju tu naviku da odmah ujutro upale TV koji nastavlja biti upaljen tijekom cijelog dana. Što god se radi, u pozadini se čuje ili vidi TV. Takav način "screen timea" također se ubraja u vrijeme provedeno pred ekranom i poznato je da ometa svakodnevnu komunikaciju. Istraživanja su pokazala kako djeca iz takvih kućanstava znatno smanjuju broj svojih iskaza u komunikaciji i količinu riječi koju koriste. 

Kada imate malu bebu i stalno upaljen TV, to je nešto što ste vi servirali djetetu, koje nije imalo drugi izbor nego početi okretati glavicu za izvorima jakog svjetla i bljeskova. Kako se bijela tvar koja radi veze između neurona u dječjem mozgu najviše stvara između 0 i 3 godine, izlaganjem malih beba ekranima upravo blokirate taj proces povezivanja neurona i optimalnog razvoja za dijete.

Spavanje i hranjenje uz ekran

Ne bih uopće davala nikakav kompromis oko ovog. Ne podržavam stavljanje djece u ulogu "zombija" koji samo gledaju u ekran i ne znaju što se događa, što jedu, koliko jedu, s čime jedu, tko ih hrani... Dakle ne! Postoje mnogi drugi prihvatljiviji načini za motiviranje djeteta na hranu. 

A ekrani i pretjerana stimulacija osjetila prije spavanja više će djecu uznemiriti nego smiriti pa to nikako nije primjereno. Pripreme za spavanje trebale bi biti ispunjene zajedničkim obiteljskim vremenom, prepričavanjem dana i prikladnim aktivnostima poput čitanja priče, puštanja glazbe, maženja...

Ekrani se nikako ne bi trebali koristiti kao zamjena za dadilje!

Učenje putem ekrana

Prije nego dijete može učiti putem ekrana, ono treba biti sposobno slike koje vidi povezati u smislenu cjelinu, a istraživanja pokazuju kako je optimalna dob za to 3 godine, jer tada dijete može shvatiti vezu između sadržaja ekrana i stvarnog svijeta. Prije 3. godine djeca poistovjećuju ono što vide na ekranu kao mogućnost da će se desiti i njima i preuzimaju ponašanja koja vide, bez razumijevanja istog (posebno kod agresivnih crtića).

Znam da mnogi sada razmišljaju kako je njihovo dijete naučilo abecedu ili sve životinje putem ekrana već i prije 2. godine, no je li to vrijedno ovog štetnog utjecaja na povezivanje neurona i svih ostalih štetnosti navedenih ranije? Dijete je to moglo naučiti i na mnogo kvalitetniji način.

Koje mogu biti dobrobiti ekrana za djecu?

Uz toliko navedenih štetnosti, postoje i neke koristi ekrana. Kada pričamo o dobrobitima, istaknula bih dobrobiti nakon 3. godine i isključivo u limitiranom gledanju ekrana, sa probranim sadržajima visoke kvalitete.

Da, djeca mogu i učiti i zabavljati se i naučiti neke vještine putem ekrana, mogu razmjenjivati iskustva s drugom djecom, viđati se s dalekom obitelji, gledati sebe kako pjevaju ili plešu i slično. Ipak živimo u svijetu virtualnih tehnologija s kojima se moramo naučiti živjeti i koristiti ih tako da najmanje štete razvoju naše djece. Također je i djecu potrebno od početaka učiti pravilnom i odgovornom korištenju ekrana i medija.

Hvala što pozitivno utječete na dječji razvoj!

...Tea bez tabua

Izvori:

https://issuu.com/lijecnicke-novine/docs/ln-158web?e=25186081/47069764

https://www.technologynetworks.com/

https://www.commonsensemedia.org/ 

Guernsey, L (2007) Screen time : how electronic media - from baby video to educational software - affects your young child / Lisa Guernsey. New York: Basic Books