en-Mama, tata, zašto tako puno radite?

24/08/2020

Kako objasniti djetetu da morate puno raditi?

Imate obitelj, ali imate i posao. Imate posao ili čak dva i jako puno radite. Nećemo o razlozima. Da, ljudi puno rade. Neki i doslovno po cijeli dan. Radite, imate obitelj, pokušavate to sve uskladiti, spadate s nogu. Hrabri vas misao kako sve to uspješno odrađujete, uspješni ste u tome (barem vi tako mislite). Nema veze što ste možda neispavani. Cilj vam je pred očima. Još koju godinu pa će sve biti lakše. Možete vi to.

I onda kao iz vedra neba, vaše dijete kojem se silno trudite sve omogućiti, vaša draga Anica (izmišljeno ime radi potreba pisanja)..... Dakle, vaša prekrasna Anica zbog koje to sve i radite postavi to pitanje. Pitanje koje nitko ne želi čuti (jer ipak se trudite)- "Mama/tata, zašto tako puno radite? Želim da radite manje i želim da idemo u lunapark, zoo, kazalište lutaka, kino, šetnju, da imamo psa, mačku, ribicu, papigu......"

Razmišljate o tome kad je ona postala ovako pametna, kad je počela primjećivati, uočavati, zaključivati. Ipak, imate spreman odgovor, naravno: "Anice, mama/tata puno rade da bismo jednog dana mogli tebe školovati, kupiti ti odjeću, igračke, knjige, da bismo ti mogli omogućiti..." i slijedi vaše nabrajanje svega što želite omogućiti djetetu pa i onoga što niste mislili da želite, no sad ste ipak dodali na listu.

Vaša Anica vas sasluša i ovaj put vas zaista ostavi bez teksta s izjavom: "Ali ja ne želim to sve, želim imati vas sad i ovdje i ne želim da tako puno radite! Ne treba mi to sve!"

Najčešće roditelji u ovom slučaju pomisle ili da im je dijete nezahvalno i ne razumije ih ili kako im je dijete jako zrelo, pametno, ali svejedno će morati shvatiti da vi morate puno raditi. One rijetke peče savjest i preispituju se, a oni još rjeđi nešto promijene.

Ova tema nastala je kao odgovor na upit jedne mame. Sigurna sam kako se mnogi s time susrećete i nije vam jednostavno. Zaista sad ne želim o razlozima zašto tako puno radite, no i to je u jednu ruku vaš izbor. Vaš izbor je i imati dijete i pokušati to sve uskladiti. Aničino pitanje nije stiglo iz vedra neba i vi to jako dobro znate. Sva djeca jako primjete i jako osjete (ne)prisutnost svojih roditelja, samo neće sva to izreći na ovaj način. Budite sretni i ponosni ako imate Anicu koja će vam to jasno i glasno izreći. Pohvalite takav način komunikacije, uvažite njeno mišljenje i zaista je saslušajte. Nemojte gurati pod tepih, ušutkavati dijete ili se praviti da niste čuli. Dijete vam se nakon toga više neće obratiti, a iz toga se mogu razviti različiti oblici ponašanja, no to je za drugu temu. Vratimo se konkretnom slučaju. Nakon što ste saslušali i uvažili svoje dijete, dopustite da vam iznese i svoje prijedloge te želje i potrebe. Ako zaista nikako ne možete usporiti i smanjiti radne obaveze (i ostale ako ih imate), onda osvijestite da vas vaše dijete treba. Treba vas, ne vaš posao i ne vaš novac. Vaše dijete treba i želi vas i vaše vrijeme. Nađite barem sat vremena u danu kada ćete se posvetiti isključivo djetetu, ali kvalitetno posvetiti. Dogovorite s djetetom unaprijed neke aktivnosti (nekad po vašoj želji, nekad po djetetovoj želji), zapišite ih u planer i doživite to kao važan sastanak. Na taj način nećete propuštati termine, bit ćete organizirani, a dijete će biti sretno i njegove potrebe zadovoljene. U tom satu jedino što radite su aktivnosti s vašim djetetom (nema tv-a, mobitela, laptopa, virtualnih sastanaka, kućanskih poslova...). Ako ste dovoljno kreativni, možete neke od kućanskih poslova pretvoriti u tu jednosatnu aktivnost te zajedno s djetetom pripremati obroke, obrađivati vrt.... Nemojte skraćivati taj sat, biti odsutni. Usmjerite svu svoju pažnju i koncentraciju samo na dijete

Dijete će vam kad odraste biti zahvalno na svemu što ste mu svojim radom priuštili, cijenit će vas. No, po čemu želite da pamti djetinjstvo i odrastanje- po mami i tati koji su samo radili i nikad nisu imali vremena ili po mami i tati koji su se svakodnevno igrali (čitali, šetali, kuhali, sadili....) s njime?