Kakve veze imaju naše reakcije s djetetovim ponašanjima?

2020-08-28

  Koliko ste spremni prihvatiti da vaše reakcije naspram djetetovih ponašanja nisu uvjetovane i uzrokovane tim-djetetovim ponašanjem, već samo vama?

Zašto reagirate na djetetova ponašanja upravo tako kako reagirate? Da biste to mogli osvijestiti, prvo se prisjetite određenih ponašanja i vaših reakcija. Događa li vam se da na isto ponašanje reagirate različito?

Pisale smo o postavljanju granica te važnosti uspostavljanja rutina. Jednako je važno u svakoj situaciji nastojati reagirati jednako na isto ponašanje. Navest ću nekoliko primjera.

  • Vaše dijete baca lopticu po kući. Vi ste sve pročitali o tome kako zaustaviti neželjeno ponašanje i uspijevate u tome. Postavimo isto djetetovo ponašanje u drugačiju okolinu. Dijete baca lopticu po kući, a vi imate goste. Kako reagirate? Jednako dosljedno ili popustite i pustite da se loptica baca jer je netko od njih izrekao onu slavnu rečenicu : "Ma pusti dijete da se igra! Što si tako strog/a?" ? Ili nastavite i pokušavate biti dosljedni, no na kraju povisite ton uznemireni prisutnošću drugih koji i dalje tvrde da trebate pustiti dijete da se igra? U ovom primjeru možemo uočiti kako se ponašanje roditelja mijenja pod utjecajem prisutnosti drugih. Dakle, roditelj popušta prethodno nedopuštenom ponašanju ili burno reagira uznemiren nagovorima drugih. Vrlo je jasno kako se roditeljevo ponašanje mijenja pod utjecajem okolinskih faktora. Uočite - djetetovo ponašanje je isto. Bacanje loptice i ispitivanje granica - uvijek jednako. Možemo zaključiti kako prisutnost drugih može modificirati ponašanje roditelja i reakcije naspram djetetova ponašanja. Ako pripadate toj kategoriji roditelja, promislite. Promislite o tome koliko je to u redu i koliko je važno mišljenje drugih ukoliko razvijate pozitivan odnos s djetetom slijedeći određena pravila u odgoju.
  • Dolazite po dijete u vrtić/školu i prenesu vam kako je vaše dijete udarilo drugo dijete. Putem do kuće i kod kuće vičete na svoje dijete. Vaši prijatelji se nađu u istoj situaciji sa svojim djetetom, no oni s njime razgovaraju o tome što se dogodilo. Dakle, isto ponašanje je dovelo do različitih reakcija u različitim obiteljima. To se može dogoditi i među partnerima. Jedan viče dok drugi razgovara. Možemo li onda u tom slučaju tvrditi kako vas je dijete naljutilo pa ste zbog toga vikali ili je vaša reakcija posljedica nečeg drugog (nemoći, osjećaja gubitka kontrole, načina na koji ste sami bili odgajani...)? U ovom slučaju očito je kako su zapravo roditelji prvenstveno osobe koje se od drugih osoba razlikuju po svojim stavovima, uvjerenjima, osobinama ličnosti, temperamentu. Dakle, ta različitost potvrđuje kako je vaša reakcija na djetetovo ponašanje uvjetovana vama kao osobom, posljedica vaših osobina ličnosti, uvjerenja, stavova, temperamenta. Uočite kako su ponašanja djece jednaka, ali reakcije roditelja različite.
  • Dopuštate djetetu da sudjeluje u većini zadataka s vama, da vam pomaže. Tako i pri pečenju kolača. Često u tim situacijama nastane nered te zajedno pospremite i ne radite od toga dramu. No onda jednom burno izreagirate kad djetetu ponovno brašno padne po podu, a čokolada se razmaže po stolu. Odakle sad ta burna reakcija? Jeste li taj dan možda bili umorni, pod stresom....? Vama u tom trenutku postane jasno da ste reagirali kako inače ne reagirate te vam ubrzo bude žao i osjećate se još gore dok to pokušavate ispraviti. U ovoj situaciji uočavamo kako se ponašanje roditelja može promijeniti pod utjecajem njegova unutarnjeg stanja u tom trenutku. Kao roditelj znate sve što trebate, uvijek primjereno reagirate, no taj put niste i osvijestili ste da niste. Što je onda dovelo do toga jer vrlo je jasno kako reakciju nije izazvalo djetetovo ponašanje, već vaše unutarnje stanje.

Niz je primjera dječjih ponašanja koja u nama izazivaju određene reakcije i emocije. Ponekad isto ponašanje izazove više različitih reakcija u različitim situacijama. Ponekad isto ponašanje kod različitih osoba izazove različite reakcije. Važno je spoznati kako je naša reakcija odraz nas samih, naših uvjerenja, stavova, strahova, podložnosti utjecaju okoline, osjećaja nemoći, nedostatka kontrole. Ako ste ikad intenzivno reagirali na određeno djetetovo ponašanje ili vam se to i dalje događa, zastanite i promislite. Vi morate imati kontrolu nad svojim reakcijama. Nije dijete krivo. Probajte osvijestiti svaku svoju intenzivnu reakciju. Slobodno je zapišite i onda promislite. Zapišite si i razloge za koje mislite da su doveli do takve reakcije. Donesite odluku i vježbajte iduću reakciju.

Da, naravno da postoje oni roditelji koji potpuno jednako reagiraju u svakoj situaciji. Postoje oni roditelji koji su uvijek smireni i sve nastoje riješiti razgovorom i prema nekim napisanim pravilima. S druge strane postoje i temperamentniji roditelji čiji su obrazac ponašanja burnije reakcije. Naravno da se ne očekuje od vas da budete roboti koji uvijek naprave isti pokret na određeni djetetov pokret. Ono što je važno je da osvijestite svoja ponašanja, svoje obrasce ponašanja, svoje reakcije u određenim trenucima i objasnite si zašto. Kada to budete mogli, postat će vam jasno kako su vaše reakcije i ponašanja uvjetovani i kontrolirani jedino vama i vašim stanjima. To je osnovni preduvjet rada na sebi i rada na sebi u ulozi roditelja te rada na odnosu s djetetom. Došlo je vrijeme da izmijenite rečenicu: "Dijete me iznerviralo!" u rečenicu: "Nisam ispravno reagirao/la kao roditelj. Ova situacija potiče me da promislim što izaziva ovakve reakcije u meni i vrijeme je da to promijenim!".

Kako to učiniti? Zapišite si svaku situaciju za koju mislite da ste neprimjereno reagirali. Zastanite, promislite, zapišite si primjerenu reakciju u budućnosti. Zamislite je, proradite je u glavi i emocijama. Kad se dogodi, zastanite, udahnite, osvijestite, prisjetite se i reagirajte. Zvuči li vam ovo utopijski i nadrealno, vjerujte nije. Vjerujte, funkcionira, važno je osvijestiti i željeti.

                                                                                                            Daria bez tabua