Kultura blagovanja

2020-08-08

Nije nevažno na koji način se u vašoj obitelji odvijaju "rituali jedenja". U razvijanju pozitivnog stava prema hrani, prehrani, redovitosti obroka te pozitivnog stava prema raznovrsnosti prehrane, neupitnu ulogu ima cijela obitelj.

Da odmah riješimo prvi tabu - jedenje uz mobitele/laptope/tv... - VELIKI NE NE NE i NE!!!!! Bez ikakvog opravdanja, izlike, argumenta- NE! Kako je uopće došlo do toga? Sjećate li se kako ste krenuli s time i zašto? Mislite da je to ona faza "proći će"? - Neće. U ovom trenutku ne mogu navesti nijednu dobrobit jedenja uz medije, osim za roditelje kojima je tako u tom trenutku bilo lakše i svaki slijedeći put dijete je sve jače vikalo, plakalo, odbijalo jesti dok opet niste dopustili crtani ili što već vaše dijete gleda. Dijete koje jede uz medije vrlo često ne može jesti bez toga ni u jednoj drugoj situaciji. Koristit ćete mobitele i u restoranu, u gostima, a kad vam dijete krene u vrtić/školu vrlo je izgledno da neće samo tako početi jesti. Nađe se tako skupina djece koja kod kuće jedu uz mobitele, svi na istom mjestu u isto vrijeme i trebaju ručati. Nitko ne ruča, eventualno do pola. Dijete koje gleda crtani dok jede, često ni ne zna što jede jer jede automatski i dosta sporo i sigurno ga morate podsjećati da prinese žlicu ustima jer se "zapiljilo" u ono što gleda. Znam da vam je tako trenutno možda lakše, ali to ne nosi nikakvu dobrobit za dijete, a za dugoročne navike još manje. Ako ste već krenuli s time, teško ćete izbaciti, no mislite na dugoročnu dobrobit za dijete.

Drugi tabu - dijete jede samo. Probajte da ne jede samo, posebice u dobi kad se formiraju zdrave navike i pozitivan odnos prema prehrani. Sigurno je netko u prostoriji s djetetom. Sjednite i jedite zajedno. Djeca jako dobro osjete, uočavaju, povezuju. Neprirodna je situacija da jedu sami. U tom trenutku oni se pitaju zašto i roditelji nisu za stolom, razmišljaju zašto oni sada moraju jesti, samo blagovanje traje dulje i vrlo često dijete ni ne pojede sve. Znam da vam je vjerojatno i u ovim situacijama lakše da vi radite još sto poslova dok dijete jede. Sjednite i odredite vrijeme koje ćete izdvojiti za obrok (na primjer pola sata). Neka tih pola sata bude ugodno i za vas i za dijete. Slobodno malo razgovarajte, nasmijte se, dajte smiješna imena hrani...

Treći tabu - trčite za djetetom po prostoru i lovite ga žlicom da bilo što pojede. Sretni ste ako uspijete ubaciti tri puta hranu u usta. Još jedan veliki ne! Tu se također ne razvija išta dobro za vaše dijete, posebno ne dugoročno.

Četvrti tabu - kuhate posebne obroke za svoje dijete (čitajte- pohate meso svaki dan) jer ne želi ništa drugo jesti. Ukratko - nikad ni neće htjeti išta drugo. Kod neke djece to traje godinama i godinama u vrtićima i školama eventualno jedu kruh i to je sve. Nemojte pohati svaki dan. Kombinirajte s ostalim obrocima. Ustrajte u formiranju pozitivnog stava prema raznovrsnoj prehrani!

Prehrana je vrlo važan segment života. Zdrave navike se usvajaju odmalena. Ako cijela obitelj ne može biti za stolom u isto vrijeme, sigurno može barem jedan od roditelja. Sjednite zajedno i jedite. Ako ste vi već prethodno pojeli, na posebnoj ste ishrani, niste gladni i slično, uvijek si možete u tanjur staviti malo i polako jesti kako bi dijete vidjelo da je to posve normalna situacija. I nije potrebno dijete nagrađivati ako je sve pojelo. Ako za poslije imate slatko, imate. Neka to ne bude predstavljeno kao nagrada, već kao opcija koja postoji nakon pojedenog obroka.

Ne bih ulazila u domenu nutricionizma niti traumatskih situacija za dijete zbog kojih ne žele jesti. Ono što vam želim naglasiti jest da ste vi kao obitelj odgovorni za usvajanje svih primarnih i temeljnih navika kod djece. Tako je i u slučaju prehrane. Može se dogoditi da dijete izrazito ne voli određenu vrstu hrane (grašak, na primjer) i to je u redu. Uz puno truda, zavoljet će i to. Jedite zajedno, uživajte u tim ritualima, budite smireni, prirodni i ne požurujte dijete. Svakako probajte ne vikati ukoliko ne želi jesti. Radije se malo prošetajte i udahnite. Također metoda objašnjavanja kako su neka djeca daleko u Africi gladna, često im je dosta apstraktna (ovisno o dobi) pa je ne morate uvoditi. Nemojte se bojati hoće li dijete nešto htjeti ili neće. Sasvim prirodno im ponudite da si stave i malo te "nove" hrane koju dosad niste kuhali. Što se tiče trčanja za djetetom, crtića i slično, bilo bi odlično da nikad ne dođe do toga. Za odgoj djece potrebno je puno strpljenja. Vi koji to prakticirate - razmislite koji bi bio razlog zbog kojeg trčite za djetetom i zbog kojeg vam dijete jede uz tv.