Pohvale i nagrade

2020-08-10

Prije nego što prijeđem na određenu temu, željela bih ustvrditi da obrazovanje nije crno-bijeli proces. Sve što radite kao roditelj, radite s najboljim namjerama. Riječ greška u odgoju ne postoji. Postoji proces koji je određen vašim iskustvom i spremnošću za učenje. U temi koja slijedi nema ničeg dobrog ili pogrešnog. Želim da razmislite čemu težite i kakva osoba želite da vaše dijete bude. Jednom kada to utvrdite, bit će vam i lakše da prilagodite svoje postupke.

Kada su u pitanju pohvale i nagrade koje motiviraju dijete, važno je znati da nije pogrešno dijete nagraditi ili pohvaliti. Važno je biti svjestan kada, kako, zašto i koliko često to radite.

Sve najčešće započinje pravim, iskrenim i bezopasnim "Bravo!" nakon što je dijete stvarno napravilo nešto "wow!". Nastavite to raditi sve češće i priznajte da ste "Bravo!" nekoliko puta i nabacili samo da vam dijete u tom trenutku omogući da završite bilo koju aktivnost u tom trenutku. Niste ni svjesni da ste pohvalom izazvali više takvih aktivnosti. Dat ću vam primjer. Vaše dijete je uzelo vašu stručnu literaturu, izrezalo određene dijelove i od nje napravilo svoje umjetničko remek-djelo (koje to nije, a da ne spominjemo stručnu literaturu). Nakon desetog remek-djela ove vrste, konačno se probudite iz tih nesvjesnih "bravo faza" i reagirate.  Djetetu nije jasno što se događa jer ste ga baš vi pohvalili za prvi takav čin.

Osim toga, vi koji često koristite pohvale, primjećujete li da dijete postaje ovisno o njima? Primjećujete li da ono traži vaš znak pohvale za sve, za svaki crtež, za svaki pojedeni obrok, za svaki pospremljeni krevet, kasnije za svaku odjevnu kombinaciju .... Možda je teže uputiti kritiku, teže je prihvatiti da ponekad nešto nije za "Bravo!" ali ne zaboravite da djeca kasnije u životu mogu biti podložni slatkim pričama drugih.

Slično je i s nagradama. Doduše, fraza "Bravo!" često je popraćena nagradama. Započnete s motivacijom za svaki obrok, a zatim za pospremanje, svako samostalno oblačenje, učenje, ocjene, pohađanje škole. Jeste li znali da su neka djeca toliko ovisna o nagradama da neće ništa učiniti ako im ne nađu korist ili im nitko nije obećao nagradu? Znate li da postoje djeca koja neće učiti / pospremati / obavljati jednostavne aktivnosti ako nisu nagrađena za to? (To nisu rezultati istraživanja, već primjeri iz stvarnog života u slučajevima nagrađene djece). Kad iznenada uklonite te nagrade ili mislite da ih više ne trebaju, već su u fazi kada im trebaju. To je jedini motiv određenih ponašanja, aktivnosti, navika....

U stručnoj se literaturi opisano tumači intrinzičnom i vanjskom motivacijom. Vanjska je ona koja se razvija pod utjecajem nagrade. Dijete koje je motivirano samo nagradom čini sve samo radi nagrade i nije rijetkost da je manje uspješno od djeteta s unutarnjom motivacijom.

Dat ću primjer iz svog osobnog života. Uvijek sam imala odlične ocjene u školi i tek sam krajem osnovne škole shvatila da su neki učenici nagrađeni za svoj uspjeh ili im je obećano nešto za uspjeh s određenim prosjekom. To mi je bilo vrlo čudno i neobično. Sama ocjena je svojevrsna nagrada također upitne vrijednosti (osobni stav). Danas se s tim susrećem sve češće. Tada, kad sam bila učenica, išla sam i na razna natjecanja. Motivacija? - Isključivo intrinzična. I danas imam takvu motivaciju na poslu, u privatnom životu. Na primjer, pišem ove članke u slobodno vrijeme. Koju nagradu očekujem? - Apsolutno nikakvu.  Da će se razviti u nešto više od samo pisanja - da, nadam se, i do tada samo jedan čitatelj koji od toga ima koristi moja je najveća nagrada.

Vratimo se temi. Ne mislim da su pohvale loše i ne mislim da su nagrade loše. Moja je namjera potaknuti vas kao roditelje da razmislite upotrebljavate li ih uvijek na odgovarajući način, koju motivaciju razvijate u djetetu i želite li upravo to. Je li dobro svaki put reći kratku pohvalu ili biste radije komentirali određenu radnju s djetetom i pustili ga da vam izrazi svoje mišljenje o tome? Želite li da vam dijete za sve bude materijalno nagrađeno ili biste željeli u njemu razviti unutarnju motivaciju?

Zašto ne ponudim konkretna rješenja? Jer vjerujem da su svaki roditelj i dijete jedinstvena kombinacija i takozvana univerzalna pravila i savjete teško je primijeniti na sve podjednako.