Tabu koji to ne smije biti- nisam roditelj, a pišem o roditeljstvu

2020-07-24

Ovo je vrlo važna tema o kojoj treba govoriti, pisati, razgovarati i raspravljati.

Često i uvriježeno mišljenje ljudi je da ljudi koji nemaju djecu ne znaju ništa o djeci te nisu kompetentni raditi išta što ima veze s djecom i roditeljima. Tako se mnogi stručnjaci na polju razvoja, odgoja i obrazovanja susreću s komentarima poput: " Što on/ona zna, pa nema djecu!", "Ne može mi nitko reći da je stručan dok god nije iskusio kako je to imati svoje dijete!", "Vidjela/vidio bi ona/on da imaju svoje dijete, što misli da je to samo tako!", "Ona/on ti je hladna/hladan prema djeci jer nema svoju!", "Nema ti on/ona osjećaja za djecu!". Oni malo "blaži" samo "nevino" upitaju: "A jel ima / imate li i svoju djecu?". Ja osobno sam se susrela sa svim ovim pitanjima i još uvijek se susrećem. Ne samo od strane roditelja.

Razumijem takvo razmišljanje jer i ja se isto pitam kako to vatrogasci znaju gasiti vatru, a nije da kod kuće svaki dan projiciraju požar. Pitam se kako doktori znaju liječiti ljude iako kod kuće nemaju sve te iste slučajeve. Pitam se kako veterinari uspješno liječe životinje, a sigurno svi kod kuće nemaju i ribicu i papigu i konja i psa i šišmiša.... Shvaćate li sad koliko je to suludo?

Cijenim sve stručnjake na polju razvoja, odgoja i obrazovanja koji imaju svoju djecu i rado uz svoje već stečene kompetencije daju i primjere iz vlastitog života- to je neizmjerno bogatstvo! Cijenim i sve roditelje koji su nesrodnih kompetencija te također rado dijele primjere o roditeljstvu, razvoju, odgoju, obrazovanju iz vlastitog iskustva. Ono pri čemu treba biti oprezan u slijeđenju njihovih primjera je spoznaja da svaki roditelj, dijete i njihovo okruženje nisu jednaki. Tako vaša prijateljica vrlo uspješno svom djetetu postavlja određene granice, a vi radite sve potpuno jednako i ne uspijeva vam. To je sasvim normalno jer prvo vi niste iste osobe, a i djeca se uvelike razlikuju. Često i kod djece istih roditelja nisu primjenjive iste metode za svako dijete.

Isto tako, normalno je da ja koja nemam djecu ne znam neke roditeljske stvari, ali vas mogu razumjeti, poslušati, prilagoditi metodu koja odgovara baš vama i vašem djetetu. Normalno je da ne znam koje su pelene, bočica i duda najbolji za vaše dijete, normalno je da ne znam koje je vrijeme hranjenja najbolje jer to ovisi o mami i djetetu i njihovom ritmu dana. Ono što ja kao stručnjak znam jest da koliko god je svako dijete individua za sebe, tako je i s roditeljima. Svaka metoda, teorija i praksa mogu se i moraju prilagoditi svakom djetetu, a tako i svakom roditelju. Jedino tako grade se kvalitetni i kompetentni roditelji te se ostvaruje optimalna dobrobit za razvoj djece.

Ono što želim reći je da smatram i stojim iza toga da nije u redu procjenjivati određene stručnjake prema tome jesu li roditelji ili ne. Ovime također iskazujem podršku svima onima koji se susreću s takvim komentarima te im to utječe na samopouzdanje i samopoštovanje. Nisam dopustila da na mene takvi komentari utječu, iako moram priznati da ih nije lako čuti i nije da te bar u jednom trenutku ne povrijede. Mislim da je potrebno o tome govoriti jer takvi komentari ne bi trebali biti dio naše svakodnevice. Mišljenje drugih ne možemo promijeniti niti to želim. Osvijestiti druge o ovoj temi je više nego nužno. Želim javno dati poruku svima- nije vaša stvar ima li netko dijete ili ne te koji je razlog tome, ako je osoba stručna-stručna je. Ako nije, ne pripisujte to tome što ima ili nema dijete.