Usamljenost

2021-08-08

Kako to da se osjećam usamljeno, a gotovo sve vrijeme sam sa svojim djetetom?

Nekad imam osjećaj da nemam vremena disati; takvi su nam bili pogotovo oni prvi dani, dok smo imali početničke muke. Kasnije, kad sam se već navikla na sve nove obaveze i na to da je moj dječak uvijek tu negdje pored mene, uviđala sam da mi fali društvo.

Fale mi moje prijateljice i naši razgovori.

O važnim ili manje važnim temama, nebitno je. Fale mi odrasle osobe. Moj muž je uvijek tu, ali jednostavno nekad ne želim s njim razgovarati o tome koja mi je haljina zapela za oko na stranici koja ima rasprodaju ili o nekim drugim "ženskim" temama.

Kako maleni postaje sve veći i ja mu nekako manje trebam za igranje, za ispunjavanje svake minute njegovog vremena, tako raste i moja potreba za socijalizacijom. Tu i tamo kad se zvijezde poslože, kako ja to volim reći, uspijem otići nasamo sa kumom ili prijateljicom na kavu i tada se osjećam kao nova osoba. Razgovor bez prekidanja, bez trčanja za mališanom, bez razmišljanja hoće li nešto proliti ili razbiti, samo sat ili dva ovakvog druženja i to je to, vraćam se doma punih baterija. Ipak, ne znam je li se teže uskladiti s drugim mamama ili sa prijateljicama koje još nemaju djecu. Svatko ima neki svoj raspored, a kad sve ovisi uglavnom o tome hoću li imati negdje ostaviti dijete na čuvanju ili ne, onda dogovaranje kave ponekad bude kao najzamršenija zagonetka. Znam da je od velike važnosti i to što smo muž i ja navikli da smo samo nas dvoje uz dijete, pa onda kad jedno od nas ne uspijeva, a drugo želi otići nekamo, a moramo onda uskladiti i baku i djeda ili rodbinu...samo kad pročitam zvuči komplicirano, a kamoli to i doživljavati i proživljavati.

I tako bude trenutaka u danu kad se osjećam baš usamljeno.

Ne znam onda trebam li se osjećati krivom jer imam uvijek svog malenog pored sebe i kako sad mogu tražiti nešto više ili se jednostavno trebam bolje organizirati i staviti u svoj raspored i to vrijeme za druženje sa prijateljicama. Na dane mislim da je sve to samo neki hir i da se jednostavno moram više posvetiti obitelji, a onda kad se takvi dani zaredaju i kad se cijeli dan vrtim u krugu hranjenja, presvlačenja i igranja, pa se osjećam loše, onda se sama sa sobom dogovorim da moram osloboditi neki termin za sebe i svoje guštanja.

Jer kako ono kažu, sretna mama - sretno dijete.