Okruženi smo tehnologijom i ekranima i to ne možemo izbjeći. Živimo u tehnološkom dobu, a ono što je pred nama samo su nadogradnje na to... Tehnologija će sve više biti ne samo stvar osobnog izbora, već svakodnevna potreba - i poslovno i privatno.
Možete li vjerovati da se vaše dijete zaista ponaša drugačije u parkiću/vrtiću/igraonici/školi/kod drugih.... , nego kod kuće kad je s vama? Možete li to prihvatiti?
Jesmo li mi ti koji trebamo dopustiti ili ne djetetu da iskaže svoje emocije?
Ovo je tema za koju vjerujem da će biti puno različitih stavova. Ovo je moj, temeljen na teoriji i iskustvu koje imam u radu s djecom i roditeljima.
Kao i mame, tate u odgoju sudjeluju ovisno o svojim posebnostima (pozadini, svjetonazoru, vlastitom odgoju, životnim navikama, odnosu s partnericom, obavezama, karakteru...).
Najgora vrijednost i najgore uvjerenje je ono koje nikako ne želite promijeniti.
Pitate li se ikad zašto volimo nositi djecu? Jasno je... slatki su, naši su, volimo ih, želimo ih prigrliti, dati im svu ljubav. Naravno da ćemo ih nositi, maziti, grliti, no pretjerujemo li nekad u samom nošenju? Je li nošenje rješenje za većinu situacija kada je dijete tužno, razdražljivo, ljuto...?
.jpg)
Koliko ste spremni prihvatiti da vaše reakcije naspram djetetovih ponašanja nisu uvjetovane i uzrokovane tim-djetetovim ponašanjem, već samo vama?
Besplatna ONLINE edukacija za roditelje, odgojno-obrazovne stručnjake i sve zainteresirane